Što društvo radi?
Prije skoro mjesec dana na naslovnice hrvatskog tiska bila je fotografija ubojstva, čovjeka koji je ubio svoju suprugu, pa sebe. Ništa novo, dapače to se sve češće počelo događati.
Prije par mjeseci je neki manijak "kalašnjikovom" pokosio svoju suprugu i trogodišnje dijete. interesantno i jedan i drugi ubojica su imali zabranu pristupa suprugama ali su ipak uspijeli prići toliko blizu da ostvare svoj plan.
Slučajno sam sa već spomentom na početku priče pohađao srednju školu. U četiri godine stigneš upoznati osobu i ona je bila uvijek vedra i nasmijana i nikad nije imala neopravdan sat. Ma strava od cure.
Imala je sina koji je vršnjak s mojim. Kad bi je vidio u gradu uvijek je bila nasmijana i radovala se svome mališanu a ustvari je i vješto prikrivala patnju koju joj je zadavao suprug.
Uglavnom da skratim, njezin sad pokojni suprug je imao zabranu pristupa od ljeta i višestruko ga je prijavljivala zbog nasilja pa čak je uspio upucati ispred kuće pred očima njihova zajedničkog djeteta!
I jedan i drugi ubojica su imali zabranu pristupa suprugama, a ipak su ubili. Zašto društvo ne reagira i ne zaštiti te napaćene i bespomoćne žene? Zašto nakon prvog slučaja nitko nije reagirao? koliko još žrtava treba da se nešto promijeni?
Ako ne radi nas samih, radi naše djece to trebamo spriječiti.
|
